Uloga Martina Glavaša kod ponovnog oživljavanja istarske tradicijske glazbe 1960-ih godina je neprocjenjiva. Još dan danas većina svirača svira na instrumentima koje je izradio Glavaš. Rođen je u selu Bičići na Barbanštini u obitelji dobrih svirača i kantadura. Pedesetih godina preselio se u Pulu i zaposlio u brodogradilištu Uljanik. Godine 1970. izradio je svoju prvu sopelu, a po odlasku u mirovinu, dvije godine kasnije, započeo ih je graditi konstantno. Izrađivao je sva istarska puhačka glazbala starije tradicije. Za razliku od većine drugih graditelja, umijeće nije naslijedio od oca, pa je tako sopele koje je najmanje poznavao počeo graditi imitacijom uradaka drugih majstora, posebno Mira Blažine Pikutara. S vremenom se usavršio i postigao vrhunsku kvalitetu. Kao vrlo dobar svirač nastupio je bezbroj puta u zemlji i inozemstvu, a posebno vrijedi izdvojiti njegovu suradnju na jazz-projektu Boška Petrovića Istra u mom srcu. Mirne naravi, ali kreativno nemiran, bio je u stalnoj potrazi za mogućim kvalitativnim pomacima i sklon eksperimentiranju kod gradnje tradicijskih glazbala. Već za vrijeme života postao je legenda.