Božidar Oplanić, Jakovići (Tinjan) / Beograd, 1896-1978

U staroj inventarnoj kartici stoji kako je B. Oplanić darovao predmete Muzeju 1969. godine da bi ih 1971. zbog neadekvatnog čuvanja u Muzeju uzeo natrag. Iste je predmete ponovo vratio u Muzej šest godina kasnije. Tvrdi se također da su “neki naizgled istarski” instrumenti koje je B. Oplanić darovao izrađeni u Beogradu te da zbog toga “nemaju za Istru etnografsku vrijednost”. Vrlo je izgledno da je to zaista tako jer za dvojnice na kojima i sam svira kaže u jednom intervjuu da su “nabavljene na pijaci u Beogradu”. Bez obzira što on sam nije izradio instrumente koji su sastavni dio fundusa EMI-a, a neki od njih nisu ni smatrani od “etnografske vrijednosti za Istru”, Božidar Oplanić je iznimno zanimljiva i važna ličnost za tradicijsku glazbu Istre. Rođen je 14. 1. 1895. godine u selu Jakovici pored Tinjana. U kratkom razgovoru koji je 1975. godine snimio etnomuzikolog Jerko Bezić, prepričava kako je odmah nakon vojske i pripojenja Istre Kraljevini Italiji 1918., napustio Istru te se odselio u Beograd. Kao inženjer građevine vratio se u Istru po završetku 2. svjetskog rata i sudjelovao u izgradnji i obnovi mostova porušenih za vrijeme rata. S tradicijskom glazbom susretao se od malih nogu. “Kada sam čuo volove u Finidi, tamo na granici između Tinjanštine i Baderne, bio je uvijek sa nama jedan stari volar, Martin Brgudac, koji je voleo više da čuva volove nego da drži motiku i plug, pa je jednog dana počeo sa mnom da pjeva. Ja sam imao tada šest godina, on je pjevao na debelo a ja sam ga pratio na tanko sa dječačkim glasom i od tada smo gotovo uvijek zajedno pjevali.” (Božidar Oplanić, 1975) Rezultat njegovog velikog interesa i ljubavi prema istarskoj tradicijskoj glazbi i instrumentima je rukopis “Istarske narodne pjesme”. Originalni zapis nalazi se danas u Muzeju grada Pazina, a kopija u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U rukopisu je zabilježeno mnoštvo notnih zapisa i stihova pjesama iz različitih dijelova Istre, kao i detaljna analiza i opisi pojedinih tradicijskih instrumenata. Glazbenu edukaciju, kako sam Oplanić tvrdi, stekao je uz pomoć profesora Ivana Matetića Ronjgova, koji ga je “naučio komponovati po istarskoj ljestvici 1943. godine u Beogradu, kad je prebjegao tamo da bi sačuvao glavu.” (Božidar Oplanić, 1975)

Iz rukopisa Božidara Oplanića, Istarske narodne pjesme, Beograd 1968. Iz dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku Zagreb, IEF rkp 920.