Miro Blažina iz Marčane svoje znanje stečeno u izradi tradicijskih instrumenata duguje svom ocu koji se također bavio stolarijom i izrađivanjem sopela. U mladosti Miro nije previše mario za sopele i tek je kao odrasla osoba počeo svirati u paru s ocem. S izradom instrumenata počeo je još kasnije, i to relativno slučajno. Jednom je prilikom oštetio svoj instrument te se pojavila potreba za novim, koji si je odlučio napraviti sam. Poslije odlaska u mirovinu uhvatio se izrađivanja sopele, a za razliku od oca, napravio je i nekolicinu mišnica i dvojnica. Do 1960-ih radio je na starom obiteljskom tokarskom stroju na nožni pogon. Za izradu sopela najviše je koristio jasen i šestil te u manjoj mjeri maslinu. Bez obzira što je busola najbolje lokalno drvo za puhačka glazbala, zbog nedostatka materijala primjerene debljine, Blažina je iz tog drva izradio samo nekolicinu instrumenata. Miro Blažina Pikutar jedan je od rijetkih svirača i graditelja tradicijskih instrumenata svog vremena koji je poznavao note. Osim sviranja i izrađivanja sopela cijeli je niz godina bio i član ocjenjivačke komisije smotri istarske narodne glazbe.